Zadnji dvobroj Punte iz 1969. godine, u članku urednika Ive Marina, a prema knjigama turističkog radnika Ante Dušanova, donosi vrlo interesantne podatke. Navedeno je da je u ljetnoj sezoni od stranaca bilo najviše Nijemaca (280), potom Austrijanaca (209) i Talijana (103). Od Mimičana najviše je pazarila Ema, ostvarivši 1.395 stranih noćenja i 24 domaća noćenja, ukupno 1.419.

Iz uvijek zanimljive rubrike Novosti i zanimljivosti izdvajam:

U «Vjesniku» od 26. studenoga 1969. karikaturist Reisinger je svog junaka Peru «doveo» pred mimički podrum u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Pero i njegov prijatelj nalaze se pred ulazom. Ispod karikature je ovaj tekst: «Ovi su se sretno spustili na Zemlju. Prema tome, prebacujemo se na program «OPOLO 13!»

U Uvodniku ovog broja Punte iz listopada 1969. godine pod naslovom: Svima turistička «jamatva» kaže se …Mimičani sve novo lako prihvaćaju, samo ako im to novo donosi koristi. Turizam je postao mimička stvarnost! Vinogradi ni izdaleka ne donose toliko čistog prihoda… bit će para KO ŠKAJE, ali ZA SVE koji žele raditi…

Iz rubrike Novosti i zanimljivosti izdvajam:

Ivica Šerfezi, poznati zagrebački pjevač zabavnih melodija, redoviti je gost mimičkog podruma u Zagrebu. Kaže da tamo dolazi na ribice i vino još od studentskih dana.

Stevo Mimica, sin Miloša Škrpunova, natjecao se za prijem na Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu. Od 300 kandidata primljeno je samo 15. Od 120 mogućih bodova Stevo je dobio 115 i tako zauzeo PRVO MJESTO! Prvi iza njego dobio je svega 55 bodova!

Ovaj dvobroj Punte donosi puno zanimljivosti, izdvajam samo nekoliko.

Dana 16. kolovoza obilježeno je 50. godina mimičke osnovne škole, a 18. kolovoza održan je «Puntin» bal, dan kasnije nego što je bilo predviđeno, zbog kiše koja je padala cijelo vrijeme. Nakon što je Glavni urednik Ive Marin pozdravio goste pozvao je Vatroslava Mimicu da otvori ples. Vatre je srdačno pozdravio mimičane i mimičke goste i otvorio ples sa svojom majkom,  šjorom Zorkom. Centralni događaj bio je dakako proglašenje kraljice «Puntinog» bala, glasačke listiće prodavao je Neven Medić, a tko je bila proglašena kraljica koja je imala 54 glasa više od slijedeće kandidatkinje pročitajte sami.  

Iz rubrike Novosti i zanimljivosti izdvajam:

«Pred godinu dana kada je predsjednik Tito boravio u Splitu, buket cvijeća u ime svih pionira Splita predala mu je Jasna Mimica, kći Ante Žarina.»

Iz ovog dvobroja Punte, od urednika Ive Marina, doznajemo o dvije značajne godišnjice – pedeset godina od otvorenja Pučke škola sa šest razreda u Mimicama i o četrdeset godišnjici dolaska prvog turista iz Banata s familijom kod Pere Ivina (Pere s mora) na ljetovanje.

Punta javlja da se Planko oženio u subotu 21. lipnja 1969. godine, a Dobroslav Medić 5. srpnja 1969. godine. Obojici je Narodni pisnik spjevao pjesmu.

Možda je iz sadašnje perspektive najinteresantniji intervju kojega je vodio urednik Punte s dvanaestogodišnjim glumcem Serđom Vatrinim, današnjim najuspješnijim hrvatskim režiserom u Hollywoodu.

Iz čak 41 novosti i zanimljivosti izdvajam pet:

• Bože Šjekin i Pere Galinov iznajmili su svoje kuće na Jutom i ispod Punte beogradskom dječjem odmaralištu. Svaki će dobiti po milijun starih dinara za ovu sezonu.
• Davor Deparin kupio je auto RENO-4. Na Sv. Antu u Zadvarju kupio je 11 malih gudanića za tovljenje. Autom prevozi spirine iz Ruskamena (hotel).
• Babo i Žarko odveli su pčele na ljetnu pašu u Hvar.
• Pred desetak dana prvi put je uplovila u matičnu luku jahta «Plamenka», vlasništvo pukovnika Uroša Mimice Škrpunova.

I novi motorni brod «Galin» nedavno je prvi put uplovio u matičnu luku Juto.

Iz uvodnog članka pod naslovom «Na mala vrata ulazimo u turizam» Mate Vidov između ostalog piše: «… donesen je zaključak da svi oni mještani koji se bave turizmom daju izvanredni doprinos od 50 para po noćenju. Iz tog doprinosa rekonstruirat će vanjsku rasvjetu sela. Uvest će živinu rasvjetu… Donesena je odluka da se turističkom radniku Anti Dušanovu kupi ljetna uniforma s oznakom Turističkog društva kako bi prema svim pravilima i morao nastupati prema turistima… Predloženo je da se uredi zahod na moru, ali se stalo na stanovište da i ovu godinu bude zatvoren s obzirom da ga je nemoguće održavati bez vode.»

U ovom sadržajem vrlo raznolikom broju kapetan Iko Mimica – Girica piše o Mimičkom pomorstvu, Vid Mimica o običajima prilikom ženidbe i udaje, Jozara Ćukov o svom posjetu Mimićanima u Ćileu.

Kao prva novost i zanimljivost u ovom broju navodi se: Devetog svibnja 1969. od 15,30 do 16,30 prošlo je Jadranskom magistralom kroz Mimice 102 automobila (autobusa 9, kamiona 28). Pokušat ćemo brojiti i u sezoni.

U ovom broju na naslovnici urednik Ive Marin smiruje strasti i kaže: «Htio bih specijalno naglasiti da je osnovni cilj našeg lista zbližavanje Mimica gdje god se oni nalazili i materijalni i duhovni prosperitet svih nas!! Ako bi polemike (pogotovo nedobronamjerne) djelovale suprotno cilju lista, onda bismo s njima prestali…».

Ovdje se nastavlja članak NARODNI OBIČAJI u kojemu Vid Mimica zanimljivo i detaljno opisuje kako se dočekivao i slavio Božić, Stipanje, Ivanje, Mladenci, Mlado lito ili Nova godina i Vodokršće ili Sveta tri kralja.

Između 18 navedenih novosti i zanimljivosti izdvajam slijedeće:
Zadruga će u «butigu» nabaviti električni mlin za kavu, a u «bikariju» mlin za meso (bit će «polpeta»!).

U ovom broju, od čak 20 stranica, dominira nastavak interesantne debate vezane na turistički razvoj mjesta, sukobljavaju se mišljenja Ive Vukasovića Kumića, Jakiše Galinova, Zorke Marijanove, prenosi se Stručno mišljenje šefa Odjela za urbanizam Split i šefa Odjela za «Južni Jadran» iz urbanističkog zavoda Dalmacije Split, uz komentar Jozare i urednika Ive Marina.

Iz stalne rubrike «Novosti i zanimljivosti» izdvajam:

• inženjer Jadranka Bajić, kći Nikole Mačkova, živi u Zagrebu i dobila je telefon. Ako je netko bude trebao, neka nazove broj 644-880!
• pukovnik Uroš Mimica, kapetan bojnog broda, dobio je u Splitu novi trosobni stan koji se nalazi skoro kod Vojne bolnice. Na primjedbu nekih da je daleko od centra, Uroš je kratko odgovorio: «Zato je bliže Mimicama!». Adresa: Blatina 48.

Na naslovnici ove Punte stoji pismo kojega je moj pok. otac uputio Uredniku. Lijepo je vidjeti kako je on u to doba potakao obilježavanje osnutka Mimica (1772. godine) i doseljavanje legendarnog junaka Grgur Tavre otprilike 100 godina prije toga u Svinišće. Tada je napisao da bi to bio veliki propust ako Mimičani ne bi 1972. god. proslavili to na dostojan način, te dodao da će on sa svoje strane nastojati na osnovu arhivskih podataka i pričanja svjedoka sastaviti jednu malu „Mimičku kroniku“ – i tako je nastala „Knjiga općena“ – a koju možete u cjelosti pročitai i besplatno preuzeti na ovoj web. stranici. 

U ovoj Punti se također opširno razglaba o nekim problemima sela tj. o gradnji uz more odnosno na plaži, no to je teška tema, pa je neću ovdje komentirati jer je ionako poznato i vidljivo kako je sve završilo.

Nažalost skoro svaka Punta donosi jedan ili više nekrologa, ali zato rubrika Novosti i zanimljivosti uvijek svakoga oraspoloži, često puta i nasmije, ali donese i najviše novih podataka. Tako na pr. nisam znao da je Neno Viktorov nastupio u nogometnoj momčadi „Omiš“ protiv mlade reprezentacije Jugoslavije; da je seoski kotao već po treći put te godine procurio pa ga je trebalo „kalaisati“, niti da je Vedran, sin Jozarin postigao izvrsno 15. mjesto (od ukupno 200 natjecatelja) na školskom natjecanju Zagreba u skijanju. I još puno toga zabilježio je neumorni Ive Marin, i oteo zaboravu.

Punta je ušla u 3. godinu izlaženja, i u ovom broju pod naslovom NOĆ S 28.800 POLJUBACA donosi detaljan osvrt na „Puntin“ doček 1969. godine u zgradi dječjeg ljetovališta na Jutom (današnji Hotel „Pleter“). Piše da je prvi stigao član redakcije „Punte“ Jozara Ćukov i njegov sin Vedran, a kako je sve dalje teklo detaljno je zapisao Ive Marin.

Iz neizostavne rubrike Novosti i zanimljivosti izdvajam: Hrvoja je počeo krčiti Popolu i uskoro će posaditi 1800 loza ispod Magistrale. Nede Dragina operirala je uho; Stojka, kći Mile Domine slomila je ruku; Bože Šjekin i njegov brat Srećko kupili su na licitaciji u Beogradu GUC s motorom beogradskog dječjeg odmarališta. Prema neprovjerenim izvorima platili su 6.000 dinara.

Pročitajte sve, ima još puno lipih stvari.