I evo stigli smo do zadnjeg broja prve godine izlaženja Punte, u kojem možemo pročitati uvodni članak pod naslovom MIMIČANI SU DOBRO ŽIVJELI U 1967. Između ostalog u ovom članku se navodi da u Mimicama, tj. selu od 50 malih familija, «skoro svaka kuća ima radio-aparat, da ima ukupno desetak televizora, dvadesetak pravih engleskih klozeta, pedesetak običnih i četrdesetak električnih štednjaka, dvadesetak frižidera, nekoliko automobila…». Ovdje ćete također moći pročitati izvorni recept kako spraviti SOPARNJAK, ovu tek od nedavno prepoznatu etno-deliciju. I na kraju zabavite se uz čestitke Uredništva Punte, kako one opće, tako i brojne individualne, šaljive i osebujne.

Evo, nakon poduže stanke nastavljamo s objavljivanjem časopisa Punta. Nadamo se da ćemo vam u buduće uspjeti isporučiti 1-2 broja mjesečno.

U ovom broju pored mnogih interesantnih priloga možemo pročitati da se «Vojko, zvani Geza, vozi po Beogradu u «fići» kojega je ovih dana kupio» te da je «Mimica Neven (Pobrin) učenik VIII razreda Osmogodišnje škole «Perak Pjero» iz Omiša osvojio PRVO MJESTO na takmičenju mladih kemičara bivšeg kotara Split». Kasnije je, kao što vam je poznato, uslijedilo ministarska mjesto i mjesto europarlamentarca.

U ovom broju zanimljivo je bilo pročitati detalje o Mimičkoj školi – koliko učenika broji svaki razred (1. razred 9, 2. razred 7, 3. razred 0, .4. razred 9), da školska biblioteka ima oko 150 knjiga a škola posjeduje radio i televizor, kako je u planu da Zadruga financira uljenu peć, da u osmogodišnju školu u Omišu putuje 10 đaka.

U ovom izdanju magnetofonskom vrpcom se pozdravima javljaju Mimičani iz Santiaga, saznajemo da se po prvi put otkako je Mimica mogla cijelo ljeto kupiti razglednica (jedna ali vrijedna), možemo pročitati pismo mlade Zagrepčanke koja se obratila uredništvu Punte sa svojim dojmovima ljetovanja u Mimicama i razlozima zašto se ovdje zasigurno vraća i idućeg ljeta…

Zagreb je treće mjesto na svijetu po broju svojih stanovnika koji se prezivaju MIMICA. Ispred njega su samo Mimice i Split. Zagrebački Mimičani se drže zajedno i složni su, sastaju se u kavani Dubrovnik ili u buffetu Loza. Urod višanja u srpnju 1967 godine je bio za trećinu slabiji nego prošle godine. Početkom srpnja te godine je u Mimica boravilo oko sto dvadeset gostiju. Te godine je “po starom dobrom Mimičkom običaju jedne noći nestalo Žarki devet kokoši i pivac”:)

Više na nižoj poveznici… Uživajte!

Ovako su drugi 1967 godine opisivali Mimice: “Na prisojnim obroncima Mosora i Biokova okruženo terasama vinograda uz samu morsku obalu zbilo se živopisno seoce Mimice. U seju je pedestak kuća i oko 200 stanovnika koji se svi prezivaju – Mimica. Mimičani su osim vinogradarstva i pomorstva, u čemu su poznati, bave već 35 godina i turizmom. Uz stalne goste koji su već godinama vjerni posjetioci Mimica, magistrala koja  prolazi neposredno ispod i iznad sela, svakodnevno dovodi nove goste. Krasne plaže, čisto plavetnilo mora i posebno srdačnost mještana čine boravak u Mimicama vrlo prijatnim.

Zanima vas tko je, kako ovo izdanje navodi, “najstariji” Mimica zapisan u knjigama (rođen 1755) ili pak tko je te godine izabran za potpredsjednika Skupštine općine Split i tko je razbio čaše a tko plesao po sobi kad je te godine Hajduk osvojio kup? Pročitajte na nižem linku… 🙂

U Punti 1967/4 ćete, među ostalim, saznati mnoge zanimljive detalje o Mimičkoj zadruzi kao na primjer da  je osnovana 8. srpnja 1901. godine pod nazivom “Zadružna seoska blagajna” s neograničenim jamstvom a sjedište joj je tada bilo na Kutleši. Zadruga se opredijelila za turizam, proizvodila oko pedeset vagona vina koje se prodavalo u prodavaonicama u Zagrebu, Sinju, Omišu i Dugom Ratu. Također se prodavalo i ugostiteljskom poduzeću Široki Brijeg, raznim odmaralištima, drugim ugostiteljstvima ali i privatnicima. Zadruga je obuhvaćala Mimice, Marušiće, Pisak i Mediće. U svom sastavu je imala ove poslovne jedinice: preradu poljoprivrednih proizvoda u vinarskom podrumu, prodavaonicu repromaterijala, mesnicu, gostionicu (sve navedeno u Mimicama), buffet Gusar u Omišu, buffet u Dugom Ratu, prodavaonicu vina u Sinju, buffet Loza i Trešnjevka u Zagrebu.

Nasmijao me i ovaj oglas koji kaže:

“Dajem dva dana boravka u Beogradu za jedan dan u Mimicama. Nije važno u kojem godišnjem dobu. Ponude šaljite u Beograd na tvornicu “Galenika”. Ako me zainteresirani ne pronadje, neka sačeka dok se vratim iz Mimica.” 🙂

Za više zanimljivosti, pročitajte niže priloženo izdanje Punte.

Zanima vas tko je bio na Jutom 132739 puta, tko se oženio u šezdeset i sedmoj godini, tko ne podnosi promet ispod kuće, tko sjedi rado na suncu a kapu stavi pod guzicu da se ne prehladi, koliko je Mimičana s prezimenom Mimica živjelo 1. siječnja 1967 godine…?

Pročitajte niže priloženo izdanje Punte: 1967/3. i saznajte odgovore na iznad spomenuta pitanja i još mnogošto drugo 🙂

1967. godina, drugo izdanje Punte. Ova zanimljivost me baš jutros nasmijala: Jedan Mimičanin, pomorac, polagao je kapetanski ispit. Ispitivač ga je upitao:- Što biste napravili uz obalu bez pristaništa kad počne puhati jaki vjetar? Ovaj je spremno odgovorio: – Bacio bih sidro. – A ako vjetar pojača? – Bacio bih još jedno sidro. – A ako vjetar još pojača? – Bacio bih i treće sidro. Nato će ispitivač: Otkud vam, molim Vas, toliko sidara? – A otkud Vama, Gospe ti, toliko vitra – brzo je odgovorio naš budući kapetan. Ispit je položio!

Ove i još mnogo drugih zanimljivosti iz davne 1967 pročitajte u nižem dokumentu Punte, listu Mimica i Mimičana kojeg je uređivao pok. Ive Marin. Uživajte!