Evo i broja Punte s kojim se navršavaju pune dvije godine izlaženja ovog u mnogočemu jedinstvenog internog glasila. U ovom broju nalazi se popis STALNIH ČITAOCA «PUNTE», a navedena su i njihova zanimanja i adrese. Iz tog Popisa od 123 pretplatnika izdvajam tadašnje đake i učenike: Mimica Ivo Slavin, Mimica Joško i Mili Ante Bekina, Mimica Mišo Igorov, Vidošević Marko, Medić Neven i Mimica Dražen Vančin.

Navedeno je da je u listu «Matica» koji obrađuje pitanje naših iseljenika u 7. broju 1968. izišao članak pod naslovom «PUNTA» LIST MIMIČANA, a u istom se između ostalog navodi «Pojavom prvog broja «Punte» Mimice su postale vjerojatno jedino selo u Jugoslaviji koje ima svoj list… Ovaj neobični listić umnožava se ciklostilom u svega 140 primjeraka, a opseg mu je desetak stranica pisanih strojem s obje strane…». članak potpisuje N.G., a uz članak je objavljena i fotografija koja prikazuje spomenik palim borcima i okolne kuće.

Pod naslovom ČELNI SUDAR opisuje se teška prometna nesreća koju je doživio inženjer Stanko Mimica, sin Mije Jerkina, no ipak je sve dobro završilo.

Iz rubrike Novosti izdvajam, da se ne zaboravi ovaj podatak  – «prvi turist došao je u Mimice 1929. Bio je to neki javni bilježnik iz Banata. S njim je bilo još pet gostiju. Ima još puno novosti, na pr. pročitajte koji novi auto je kupio Jozara, a koji stari prodaje…

U ovom broju pročitajte što je moj otac, dr. Miro Mimica, napisao Anđi i Rinkači povodom Dana mrtvih.

Članak pod naslovom IZ POVIJESTI MIMIČKOG TURIZMA Vid Mimica donosi podatke iz 1938. i 1939. godine i konstatira «zahvaljujući Peri Ivinu, Mimice imaju 40-godišnju turističku tradiciju. Ako se ikada bude pisala povijest mimičkog turizma, Pere s mora zauzet će počasno mjesto i može ga se s pravom nazvati «ocem» mimičkog turizma».

Pročitajte prijevod recenzije filma «Kaja, ubit ću te» kojega je napisala Renata Adler u američkim novinama «The New York Times», a nakon što je film prikazan na međunarodnom filmskom festivalu u New Yorku.

Iz Novosti i zanimljivosti izdvajam «Mala Jasmina Žarkina pala je pred kućom i slomila ruku. Dvadeset dana nosila ju je u gipsu. Danas je već sve dobro.» Ostale tadašnje novosti i zanimljivosti pročitajte sami.

Ova Punta na naslovnoj stranici donosi vrlo interesantan RAZGOVOR S DIREKTOROM ZADRUGE ANDRIJOM MIMICOM – MUJOM, koji je kako doznajemo upravo ponovo izabran na natječaju na kojega se javio i jedan agronom iz Rume. Između ostalih tema i planova, kaže se da «uprava Zadruge namjerava izgraditi rakijašnicu, ali još nije odabrana lokacija». Danas ta rakijašnica koja je izgrađena pored stare Zadruge, više nije u prvobitnoj funkciji, već je nedavno preuređena i služi kao popularno okupljalište Mimičana.

Marinko Krbin pod naslovom MEDIĆI – (BREJANCI) donosi priču o zaselku Medići, mjestu nadomak Mimica, te kaže da se radi o svega 6 familija koje su se doselile iz susjednih Brela (Brejanci), iz komšiluka Medića, po čemu i nose prezime Medić.

Pod naslovom STRANI I DOMAĆI TURISTI možemo pročitati vrlo interesantnu godišnju analizu u kojoj se kaže da je najveći broj stranih gostiju (117) i najveći broj noćenja (1285) ostvario izdavač soba Pere Ivin, da je od ukupno 644 strana državljana najviše bilo Austrijanaca (204), a najmanje Poljaka i Danaca (po 3).

Tu je i nezaobilazna rubrika Novosti i zanimljivosti, gdje se čestita Vojku Mimici Vidovom koji živi u Beogradu i ima sina Zvonimira, koji je u «Godini kćeri» (13. rujna 1968.) dobio kćer Zvončicu.

Ovo je zbilja poseban dvobroj Punte, donosi brojne zanimljivosti, no svakako je najvažniji osvrt na prvi Veliki „Puntin“ bal koji se održao 17. kolovoza 1968. godine s početkom u 18 sati, u Mimicama kod Rudine kuće, na staroj cesti.

Iz članka je vidljivo da je tom prigodom otisnut oglas (plakat?) u dvobojnoj tehnici u omiškoj štampariji (da ga je makar netko sačuvao!?). Parking je bio osiguran, a rezervacija mjesta je koštala 3 dinara i plaćala se u kancelariji Zadruge. Svirao je kvartet „Đambo“ iz Čeline. Ovaj događaj okupio je sve Mimičane, što je vidljivo i iz ovog citata: „Stanka, đava te odnio, ajmo kući; ali ne znaš da se moram urediti za „Puntin“ bal!“ (Čedo Nenin, 7 godina – kasnije dugogodišnji poslovođa mimičkog dućana).

Najveće iznenađenje bilo je da je umjesto 200 očekivanih gostiju došlo 400. Nikada dotada nije se ni na jednom mjestu u Mimicama skupilo toliko svijeta. Nagrađeni su mimički odlikaši, a dr. Miro Mimica poklonio je posebnu nagradu namijenjenu najboljem mimičkom đaku koju je dobila Plamenka, kćer Uroša i Blage, tada učenica III razreda Klasične gimnazije u Splitu (a poslije uvažena splitska odvjetnica). Pročitajte intervju s Plamenkom.

Za kraljicu „Puntinog“ bala 1968. izabrana je MERA GRGINA. Kao kuriozitet ističem magnetofonsku snimku, koju je učinio Boško Bauk, mimičanin po majci, koji je tijekom održavanja Puntinog bala intervjuirao brojne sudionike, uključivo i kraljicu plesa, kako bi se vrpca kasnije mogla preslušavati u Zagrebu i drugdje.

Kada bi nekim slučajem bila sačuvana ta snimka, bilo bi je više nego interesantno sada preslušati, a također i plakat Puntinog bala bi bilo lijepo danas vidjeti, no tko bi to sve sačuvao. Ovim putem ponovo vas pozivam da s drugima podijelite mimičke memorabilije, na način da ih objavimo na ovoj web-stranici, u odgovarajućoj rubrici.

I za kraj – ova godina proglašena je Godinom kćeri (vidi str. 15), a u rubrici Novosti i zanimljivosti pod brojem 2. saznajte zašto se mimička luka ne zove Juto, već Kutleša.

Ovaj broj donosi nekrolog Anti Mimici- Crnom, najavu Puntinog bala koji će se održati 17. kolovoza, sutradan po Svetomu Roku, na Matoliću, oko Rudine kuće. Tu je i «protest» dr. Mira Mimice koji traži da se objavi ispravak koji glasi: «Moja sestra Slavija i ja rođeni smo u Mimicama, u kući gdje danas živi Drago Kravin, A NE U OMIŠU!».

Obilježava se 25 godišnjica otkako je najveća grupa Mimičana krenula preko Vrisa na put s kojega se više nije vratila. Špiro, Srećko, Bogdan, Tomislav, Roko, Jerko, Milan, Antiša, Srećko (Puiz), Čedo, Zvonko, Hrvoje, Toma, Kruno prešli su Neretvu i pošli prema Sutjesci. Vratio se Hrvoja, Venko….. i nitko više!!

Pročitajte odlomak diplomskog rada Andrije Mimice (Babe), na Ekonomskopoljoprivrednoj školi u Novim Dvorima, i naučite nešto o višnji – Maraski.

Iz brojnih NOVOSTI I ZANIMLJIVOSTI izdvajam «Ogranak koji ide od Magistrale preko Punte konačno je spojen s morem na Jutomu. 14. lipnja 1968. Davor Deparin prvi je sišao s Babinim folksvagenom u porat».

Evo samo djelića zanimljivosti koje donosi ovaj broj Punte: Mimica Andrija, predsjednik SSRN Mimice, mislim da se kratica odnosi na Socijalistički savez radnog naroda, u tekstu pod naslovom KAKO POČINJEMO TURISTIČKU SEZONU? piše – «Magistrala je prošla i za sobom ostavila pustoš: svi prilazni putovi prema moru i plažama dovedeni su u takvo stanje da ni vješt čovjek sa ove strmine nije u stanju da dođe do obale i bilo koje plaže, a da ne govorimo o gostu koji bi došao u naše mjesto».

Ova Punta uvodi novu rubriku MIMIČKE LIČNOSTI PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI i kao prva osoba portretira se MIRO ZORKIN, moj pok. otac, pa doznajemo da je on prvi Mimica koji je dobio titulu doktora nauka, da je savezni narodni poslanik, te da on nikada nije zaboravio, iako je postao veliki čovjek u svijetu, da je Mimica.

Prenosi se članak P. Jovića iz Slobodne Dalmacije pod naslovom «Mimice – selo intelektualaca», a u stalnoj rubrici NOVOSTI I ZANIMLJIVOSTI navodi se da je Jakiša Galinov, novinar iz Zagreba, počeo krčiti na Iveliću, te da je on prvi intelektualac koji se barem djelomično vraća zemlji iz koje je nikao.

Prenesen je u cijelosti članak iz «Arene» najčitanijeg jugoslavenskog tjednika pod naslovom DALMATINCI IZ OGNJENE ZEMLJE, a iz dnevnih novina «Vjesnik» prenosi se članak «Tu vino izvire iz zemlje» prominentnog zagrebačkog novinara Jovana Hovana. Zatim doznajemo da je Pobro kupio novog «fiću», te da se u mimičkom podrumu «Loza» dnevni promet kreće oko 500.000 starih dinara, a da je 12. travnja na Veliki petak promet bio 942.741 stari dinar. Ljudi su čekali na ribu u repu koji se protezao kroz cijeli lokal i dvadesetak metara na ulici.

U ovom broju Punte ing. Marinko Mimica u uvodnom članku pod naslovom TURIZAM I TRGOVINA upozorava: «događa se – ne baš rijetko – da se pojedina roba nabavlja tek onda kad je nestane», te kaže da za ovu «bolest» nema nikakve isprike. Novinar Božo Majić, zamjenik glavnog urednika «Informatora» poslao je Uredništvu Punte noticu u kojoj hvali mimičko vino. I opet malo statistike: u Mimicama je početkom 1968. godine živjelo 58 porodica, a što se tiče standarda imaju ukupno 53 radio-aparata, 35 frižidera, 10 automobila i još štošta drugoga – pročitajte sami.

Što mislite koliko mazgi, magaraca i automobila su posjedovali Mimičani s prebivalištem u Jugoslaviji, na dan 01.01.1968. godine? Odgovor glasi deset mazgi, 14 magaraca i 26 automobila, a prikupio ga je glavni urednik Punte Ive Marin, pasionirani mimički statističar. U veljači 1968. godine ing. Marinko Mimica, u članku pod naslovom TURIZAM, PUTOVI I PARKIRALIŠTA, ističe „krupan problem mimičkog turizma, a to je parkiranje“. Da li smo to danas, 54 godine kasnije, riješili ili nas to i nadalje muči, odgovorite sami. Navodi se da je u buffetu „Loza“ u Jurišićevoj ulici u Zagrebu instaliran novi šank s rashladnim uređajima i automatskim punjenjem čaša, direktno iz podrumskih bačava, što je izazvalo veliki interes. Zabilježeno je da je Mate Mimica počeo raditi u Općinskom sudu u Splitu te da je on prvi Mimica sudac.  U to doba Punta se šalje na četiri kontinenta (Europu, Afriku, Ameriku i Australiju). Tako je to bilo nekada, a danas Puntu šaljemo internetom po cijelom svijetu, svima koji ju žele pročitati, i to bez pretplate. Kao što vidite – nije sve prije bilo bolje. 😉

Punta u svom prvom broju druge godine izlaženja pored tri nekrologa donosi kritički osvrt na rakijašnicu te pregršt novosti i zanimljivosti. Ovdje izdvajam samo tri:

• Redakcija čestita Mati Vidovu na diplomi Pravnog fakulteta u Zagrebu;
• Mimičani se misle ozbiljno baviti turizmom jer ih nekoliko pohađa tečaj njemačkog jezika u Omišu pri Narodnom sveučilištu (Andrija, Marija Rukina, Pere Galinov, Grgo…);
• i najnovija vijest – 24. siječnja 1968. Vici Curinu, unuku pok. Turčina, u Zagrebu se rodila kći, ime se još ne zna. No, mi danas znamo da je to Maja Mimica Kolak, dr. med. dent.

Ima još puno toga, ostalo potražite sami.